Monday 23 November 2015

istorija grada kroz otvoreni muzej




Jedan mali istorijski period grada i predgrađa Tokya prikazan je u muzeju na otvorenom, koji čuva retke preživele primere kako se nekada živelo, ali i kako se Japan menjao i približavao zapadu. Ideja je da posetioci vide i obiđu nekoliko autentičnih kuća i komercijalnih objekata koji datiraju iz Meiji perioda. Od seoskih kuća, do vile bivšeg premijera. Najzanimljiviji deo je što se u svaki objekat može ući. Unutra je autentičan namečtaj, oprema, predmeti za svakodnevnu upotrebu. Naravno, izuvanje je obavezno. Ceo muzej je odvojeni deo velikog gradskog parka. I mini istorijsko naselje smešteno je u adekvatan zeleni kutak, tematski se oko objekata smenjuju zelenilo predgrađa, šuma, uredan vrt vile. U celodnevnoj zanimaciji, šetajući ovim istorijskim parkom, može se mnogo toga naučiti o razvoju Tokya.
Seoske kuće su prilično velike, a neki delovi unutrašnje organizacije veoma liče na naše tradicionalne objekte sa ognjištem i zemljanim delom. Sobe su pokrivene tatami prostirkama, i kao i sve japanske kuće ispunjene samo nužnim nameštajem i opremom. Spoljašnjim izgledom kuće dominira strm krov od slame, koji velikom nastrešnicom pravi senku i hlad u vrelim danima. Brojnim kliznim otvorima lako se povezuju dvorište i dom, kako vizeuleno, tako i klimatski. Izolacija, grejanje, hlađenje nikada nisu bili posebno važni otpornom japanskom narodu.











Centralna postavka otvorenog muzeja organizovana je oko primera gradske ulice. Rekonstrukcije urbanih kuća vezane su za srednju klasu i početak 20. veka. Prenete su iz raznih delova Tokya, u kome na žalost, nema mnogo primera prošlih vekova. Šta nije srušio zemljotres 1923. godine, izgorelo je u velikom pratećem požaru. A onda je bombardovanje na kraju Drugog svetskog rata uništilo i staro i obnovljeno. U ovom periodu Japan je bio pod velikim uticajem Amerike i Evrope, pa su se i životne navike menjale, a sa njima dom i svakodnevica.









Posebno mi se svideo primer početaka japanskog modernizma. Kuća je rađena za vreme rata, za lične potrebe arhitekte koji ju je i projektovao. Odiše čistim linijama kombinacije japanskog stila i zapadne Bauhaus škole.





Primer posleratne japanske gradske kuće relociran je iz divne rezidancijalne četvrti koju danas rado naseljavaju stranci. Građena je 50ih, ali su neki delovi preneti iz Kyota i datiraju sa kraja 19. veka. Enterijer je raskošan sa masivnim drvenim nameštajem, finim intarzijama i detaljima. Neki bogat svet je tu živeo...










Jedna od najznačajnijih rezidencijalnih rekontrukcija je raskošni dom nekadašnjeg premijera, veoma važne političke figure kraja Meiji perioda. Vila je tradicionalno japanska, ali ima i delove zapadnjačkog enterijera sa parketom. Lako se zaluta u obilju prostorija odvojenih dekorisanim papirnim kliznim panelima. Okružena je divnim japanskim vrtom, a karakterističan koridor po obodu kuće obezbeđuje pogled na baštu iz svake prostorije. 















Druga polovina muzeja rezervisana je za prikaze komercijalnih i javnih objekata. Formirana je četvrt autentičnih radnji, prodavnica, kafana, a moguće je i ručati u tom istorijskom ambijentu. Posebno je zanimljivo jedno od javnih kupatila Tokya sa početka 20. veka.




Javno gradsko kupatilo.





Mnoge kafane u Tokyu i danas izgledaju kao primeri iz muzeja. Neguju se ti skromni, porodični restorančići, polumračne, intimne atmosfere, za mali broj gostiju. Na ceni su i tradicionalne krčme, ryokan, koje su pretrpele veoma male izmene i modernizacije u odnosu na ove, koje se mogu obići, u parku. Istorija i tradicija se skupo prodaju. Za nekoga ko dolazi u Tokyo na kratko i nema priliku da sve proba, kratak kurs istorije u ovom muzeju je odlična prilika. 






I danas je čaj dobrodošlice uobičajen u smeštaju.
U muzeju se još mogu upoznati razne prodavnice i zanatske radnje i uživati u atmosferi centra grada iz perioda zlatnog doba. Izloženi su i stari alati, pribor, svakojaka roba. Uske ulice, saksije i cveće pred ulazom, starine i drveni objekti i enterijeri...današnji Tokyo jeste moderna metropola, ali se ovakvi istorijski ćoškovi mogu pronaći u pojedinim sokacima u gradu. 















Kancelarijska oprema nekadašnjeg Eda.








Supermarket

 


Malena policijska stanica, izgrađena je krajem 19. veka i preneta u muzej u jednom komadu. Tu je i dekorativni vrh vatrogasnog tornja, vidikovac sa kog se nadgledao grad.



Tatami u policijskoj stanici.