Friday 28 November 2014

kekkou



Dvodnevni izlet u Nikko Nacionalni park je najnovije raznobojno iskustvo koje nas je potpuno oduševilo i zarazilo dobrom energijom. Vratili smo se sa 400 fotografija i koliko god pokušavala da to nekako uredim i proberem, bezuspešno. Za početak, tematski ću podeliti ovo pisanje na posetu parku i šetnju gradom.

Nikko (日光) je grad na ulazu u Nacionalni park. U njemu se nalazi nekoliko svetilišta i hramova koja su danas deo Svetske kulturne baštine. Planinski deo parka, na većoj nadmorskoj visini, zove se Okunikko (奥日光). Ponudio nam je neke od najlepših pejzaža koje smo videli, vodopade, jezera i planinarske staze. 


Ne reci kekkou dok ne vidiš Nikko.
japanska izreka

kekkou označava veličanstvenu, nesvakidašnju lopotu

Saturday 22 November 2014

rakija do Tokya



Konačno! U petak su nas pozvali da potvrde isporuku sa subotu u 9h. U subotu u 9:20 potpisom sam potvrdila da je sve isporučeno. I šta sad sa svim ovim stvarima...

Agencija za preseljenje Crown je bila firmin izbor. Njihov saradnik Move One u Beogradu nam je objasnio da samo odvojimo stvari koje nosimo, a da će njihovi ljudi obaviti ostalo. Tako smo i uradili. Odvojili smo gomile zimske garderobe, obuće, sportske opreme, deo kuhinjskih sitnica, ali i malo pića i hrane, nadajući se da ćemo u masi provući mimo pravila. A onda su, tačno pre tri meseca, dva radnika ušla u stan sa papirima, folijama i kutijama, sve pažljivo zaštitili, popakovali, označili i odneli. Rečeno nam je da je najviše dva meseca potrebno da kontejner brodom stigne u Tokyo. Stvari se odvoze u Rijeku, ukrcavaju na brod i po nekom terminu plove do Yokohame. Tu se carine i dovoze na našu novu adresu. Sve je bilo tačno i jednostavno, osim kašnjenja u polazu zbog nerazjašnjenih papiroloških tegoba između špeditera.
Nekoliko kutija je otvarano na carini, ali bez problema iako su kontrolisali baš one sa hranom za koje smo strepeli. Primetila sam da su otvarane, jer su duplo lepljene, inače je sve vraćeno kako je i spakovano.

Tuesday 18 November 2014

pevac za sreću



U starom Japanu u upotrebi je bio jikkan junishi (十干十二支) sistem kalendara osmišljen u Kini, koji životinjama kineskog zodijaka označava godine i dane. Dani petla u novembru slave se festivalom Tori no Ichi, (酉の市) i prva su slavlja koja najavljuju Novu godinu. Obično postoje dva takva dana u novembru, a za godine u kojima se dogode tri, smatraju se godinama u kojima će se desiti mnogo požara.
Otvoreni market pevca, u doslovnom prevodu, nasleđen je iz daleke prošlosti, a u obliku u kom se danas praktikuje traje još iz Edo perioda. Ljudi posećuju svetilišta da se pomole za dobru sreću i uspeh u poslu. Običaj je da se tim povodom kupe i grabulje od bambusa, kumade (熊手). One se prodaju na mnogobrojnim tezgama u različitim veličinama i dekorisane obiljem ukrasa. Festival traje od ponoći do ponoći, ali je u novije vreme prilagođen velikom broju posetilaca pa okupljanje kreće sa ranim mrakom.
Za prvi festival, 9. novembra, radoznalo smo posetili svetilište Hanazono-jinja na Shinjuku (新宿).

zimska Sakura



Konačno...baš pred kućom

Thursday 13 November 2014

velika radost za male pare



Ponovo sam imala razloga za zadovoljstvo novim komšilukom. Severno, na brdu, nalazi se Shibuya (渋谷). Kraj poznat po gužvi, životu koji se ne zaustavlja, mladim ljudima, najvećoj raskrsnici i najzauzetijoj stanici železnice. Do nje je lepa šetnja od 15 minuta kroz veoma fin, stambeni kraj, a onda iza ćoška, kao da je neko priključio struju. Carstvo kupovine i zabave. Mislim da ne postoji brend, a da na Shibuyi nema bar mali izlog. Obilje svetlećih reklama, velikih ekrana, buke i muzike, žmigalica i mamipara.  U ličnu kupovinu se još uvek nisam upustila, znam da bih se nervirala zbog neuklapanja u lokalne gabarite, pa odlažem zadovoljstvo. Ali sam presrećna što na tom malom prostoru imam tri (toliko sam za sada otkrila) već pominjane 100 Yen radnje. Sjajan način snadbevanja kućnim sitnicama, tekstilom, hobi materijalom, kancelarijskom opremom... I to sve za manje od 100 dinara po artiklu! Naravno kvalitetu se nema šta zameriti. Japanci strogo vode računa da bezvezna roba iz Kine ne dospe na njihovo tržište, pa je besmisleno neke obične stvari pazariti na drugom, skupljem mestu. Jedno popodne sam častila sebe upoznavanjem lokacija i natenane razgledanjem, a nemoguće je vratiti se kući bez nekoliko kesa.

Wednesday 12 November 2014

japanizam - čarape



Svaki izlazak na ulicu me silno veseli zahvaljujući neobičnostima koje me svakodnevno okružuju. Čini mi se da nikada neće prestati da me oduševljavaju neshvatljive odevne kombinacije, izbor boja i oblika. I tu ne mislim na kostime, koji su zastupljeni među tinejdžerima čineći neke delove grada pravom pozornicom, već na uobičajene prezentacije, posebno kad se potrude da izgledaju...


Od prve posete moje oduševljenje je neskriveno kada su u pitanju čarape, kutsushita (靴下), njihovo kombinovanje i sveprisutnost u svakoj mogućoj odevnoj kombinaciji. Manje neobičan look je kombinovanje čarapa iznad kolena uz kratke suknje i najčešće visoke štikle.

Thursday 6 November 2014

najčistiji grad na svetu...



...a bez kante sa smeće

I ne šalim se uopšte. Nigde na ulici ili javnom mastu ne može se naići na kantu za smeće ili bilo šta slične namene. A opet, sve je uredno, bez otpada, papira, kesa, flaša. Ne da Japanci ne prave smeće, naprotiv, prave ga najviše na svetu. Ali ga i uredno nose sa sobom dok se ne nađu na mestu gde pažljivo mogu da razvrstaju i pripreme za reciklažu. Što znači do kuće ili do pojedinih marketa. Izuzetak su plastične flaše. Na ulicama su svuda prisutni automati za vodu i pića, pa uz njih bude i korpa u koju se ubacuju flaše. Ali samo flaše i toga se, naravno, svi pridržavaju.

Kada smo se prvi put prijavljivali u opštini, dobili smo svesku sa temeljnim objašnjenjima kako se tretira otpad. Svaka regija u Tokyu ima neke svoje osobenosti, ali se u suštini svede na razvrstavanje u mnogo segmenata. Lepota stanovanja u zgradi je u prostoriji koja je namenjena ostavljanju svog tog loma, dok stanovnici kuća morau da obezbede mnogo kanti i da pažljivo vode računa kojim danima i u koje vreme dolazi kamion koji odnosi neku vrstu smeća. To je doseljenicima prilično komplikovano, a verujem da se Japanci od malena navikavaju na ovaj sistem, možda nekim školskim predmetom Domaćinstvo... Razumljivo, na kraju ovde su deo grada stvorili nasipanjem kompresovanim ostacima koječega. Kada smo nabavljali kante za smeće morali smo da promislimo i temeljno organizujemo koliko kojih vrsta ćemo imati. Jer u prostoriji za odlaganje smeća postoje

Monday 3 November 2014

akvarijum Shinagawa



Pokvarilo se vreme. Nije previše hladno, ali je kišno i maglovito. Za nas bez jesenje garderobe zabava je ograničena na zatvoren prostor.